Prijava

IZVJEŠĆE/FOTO: J.R. August i Darko Rundek na ARLA festivalu u Đakovu – rijeke i mostovi

IZVJEŠĆE/FOTO: J.R. August i Darko Rundek na ARLA festivalu u Đakovu – rijeke i mostovi

Udruga za promicanje urbane kulture ARLA iz Đakova u suradnji s Centrom za kulturu Đakovo organizirator je odličnih programa u sklopu 10. jubilarnog ARLA festivala od kojih valja istaknuti odličan koncert na kojem su nastupili J.R. August i Darko Rundek te bend Portman.

Simbolika, ali i važnost rijeke nadahnuće je za izvrsnoga J.R. Augusta koji je s dva odlična diskografska izdanja, “Dangerous Waters” i “Murky Waters”, složen od njegovih ranijih radova objavljenih u EP formatu, zasluženo osvojio srca publike i kritike, a koncertima samo potvrđuje da se vrijedan i naporan rad, ako je iniciran talentom, isplati. Nakon trijumfalnog predpotresnog i predkoronskoga nastupa u HGZ-u u kojemu je pokazao svu raskoš svoga opusa i najavio, siguran sam, isti takav, ako ne i bolji nastup u Lisinskom 15. listopada, Nikola Vranić nam se predstavio u formi dua s prijateljem i kolegom Lujom Parežaninom na saksofonu; u jednom trenutku, u skladbi “Big Black Limousine” pridružit će im se i kolegica iz Rundekova benda, Ana, također na saxu. I ovakvo predstavljanje, kao uostalom i svaki njegov nastup, odiše sigurnošću, odličnom svirkom i pjevanjem, a ovaj put repertoarno je složen od jedanaest, što „vodenih“, što „vatrenih“ radova u kojima je bilo mjesta i za stare i za nove i za „hagezeovske“ “Mizantropa” i “Egzorcista” koje željno očekujemo u diskografskom izdanju, jer je koncert u HGZ-u zabilježen i u audio i u video formi.

Počev od “I Need You” do završne “Dangerous Waters” flow je konstanta(n). Glazbena „tekućica“ nas puni adrenalinom i serotoninom. Melodijski lijepe, odlično otpjevane, dobro garnirane saxo dionicama; diskretno praćene kad treba i raskošno solistički ojačane u inim slučajevima pokazuju i potvrđuju da su „augustovke“ odlične pjesme i da im ne smeta način na koji ih publika čuje. A ona u svakom slučaju uživa. Trebam li izdvojiti koncertnođakovačkoga favorita to bi svakako bila stvar koja zaključuje i nagradama ovjenčan album prvijenac – “When I Wake Up Tomorrow”. Balada o prolaznosti. I to kakva! Sve u svemu, lice glazbenoga savršenstva i lice ljudsko (posebno, po njegovu priznanju ovjereno osmijehom u završnici) pokazao je još jednom jedan od najboljih glazbenika koje sam čuo u posljednjih dvadesetak godina. I pri tome ne mislim samo na ove naše „brda i doline sevdah-blueserske“.

Nakon augustovskokolovoškoga lijepoga uvodnoga dijela večeri, kormilo je preuzeo „kapetan“ koji i svojim Mostovima, ali i cijelim umjetničkim i ljudskim kretanjima gradi – mostove. I nije paradoks (uvjerili smo se i prošle godine u Novoj Gradiški), vole ga i u Slavoniji. Jako. No, i Bitola (u kojoj je vojsku služio Igor Pavlica; na žalost u Đakovu ga nije bilo) koju su pohodili prije slavonskoga nastupa se pokazala pravim izborom. No, publiku ne zanimaju jednostavnost i složenost ili slične podjele. Prepoznaju li kvalitetu, a Rundek je prihvaćen još od doba Haustora, pjevat će i naoko „teške“ “Ima ih” (od novijih) ili, pak, genijalni “Šal od svile” (od evergreena). “Tamni jorgovan” „zamirisao“ je na početku, a išli smo i do Kube i Španjolske (antifašistička, zborska “Ay, Carmela”). Zagrlile su nas Rundekove “Ruke”, a uz njegov, eufemistički rečeno, osebujan način sviranja gitare i pjevanja, sigurno su ga pratili već spomenuta Ana na saksofonu, „Blek Stena“ na basu i „mali Mance“ na bubnjevima. Iako je novogradiški (ili neki raniji zagrebački) nastup bio instrumentalno raskošniji, ne smeta ni ovako.

Odličan amfiteatarski prostor u parku koji nosi ime velikoga mecene umjetnosti malkice podsjeća na Ljetnu pozornicu u Opatiji, a to je samo kompliment gradu koji je u Park znao dovesti i neke „žešće“ izvođače poput npr. Hladnog piva. U svakom slučaju publika je došla, sve pohvale za ARLU i festival, a u sljedećim tjednima najavljeni su još neki programi, opet kvalitetni i dobri. Izdvajamo gostovanje Teatra Exit s predstavom “Sutra (ni)je novi dan” 29. 8.

Vratimo se Rundeku. Čekamo i njegova nova izdanja, a sudeći po prihvatu publike broj poklonika se i povećava. Indikativno je i primjetljivo da je bilo podosta i mlađe publike, no, kako se to veli, godine ionako nisu važne. „Društvo naša djeca“ prihvaća i voli i neke druge pjesme, a ne samo one koje izvode njihovi vršnjaci ili oni koji su im generacijski bliski. Za kraj valja spomenuti i bend Portman koji je zaključio lijepu đakovačku večer u kojoj se moglo zaplesati uz “Barbaru” („… dame biraju…”), sanjariti uz “Otok” (lijepa mi je i Donovanova, ali i Darkova verzija, kao uostalom i Belafonteova), a u zalazak sunca odjezditi uz “Šejna”. Sunce je odavno zašlo i metaforički na ovim prostorima, no to ne znači da ne treba istrajati. U Slavoniji i drugdje. I na ovakav koncertno-kulturološki način. Ili što bi rekao „kauboj“ Darko: “Izađi i bori se”! Lijepa borba u kojoj su nas „pokorili“ i osvojili glazba i stihovi dvojice velikih autora.

Foto: privatni album Tatjane Prvulović Mirković

Vijest preuzeta sa – Music Box – Glazbeni portal / Read More

Related Posts