U sklopu ovogodišnjega Dani Hrvatskoga državnog arhiva (HDA) u HDA u Zagrebu.otvorena je Izložba “Društvo hrvatskih književnika – povodom 120. obljetnice osnutka”, autora Angelika Milić i Marijan Bosnar.
Ravnatelj HDA Dinko Čutura na otvorenju je istaknuo kako je, osim arhivskoga fonda Društva, za pripremu izložbe korišteno i gradivo osobnih i obiteljskih arhivskih fondova, Hrvatsko-slavonsko-dalmatinske Zemaljske vlade, odvjetničke pisarnice Ive Politea, gradivo iz fotografskih zbirki HDA-a te knjižnično i hemerotečno gradivo središnje hrvatske arhivske ustanove.
Suator izložbe Marijan Bosnar istaknuo je kako izložba dokumentira dio raznovrsne aktivnosti Društva u promicanju hrvatske književnosti i jezika tijekom više od stotinu godina.
“Bogata izdavačka djelatnost u vidu objavljivanja časopisa i knjiga, prisutnost u kulturnom životu kroz organizaciju tribina, književnih susreta i razgovora, znanstvenih skupova te vrednovanje domaćeg književnog stvaralaštva putem dodjeljivanja nagrada neke su od bitnih odrednica djelatnosti Društva o kojima svjedoči izložbeni postav”, napomenuo je dodavši kako pritom nije izostavljena ni važna uloga Društva na području zaštite i očuvanja hrvatskog književnog jezika.
Izložba je, smatra, istodobno i prilika za prisjećanje na plejadu istaknutih književnika poput Miroslava Krleže, Vesne Parun, Milana Begovića, Ksavera Šandora Gjalskog, Dragutina Tadijanovića, Vladimira Nazora i drugih koji su kao članovi činili živo tkivo Društva i određivala njegove prioritete, ciljeve i sveukupnu dinamiku.
Svekolika dugogodišnja aktivnost Društva hrvatskih književnika u javno-kulturnom životu čini ga do danas prepoznatljivim promicateljem hrvatskoga kulturnog kruga i jezika te čvrstom sponom s književnostima i sličnim udrugama u svijetu, ocijenio je.
Društvo hrvatskih književnika (DHK) udruga je književnika osnovana 1900. godine u Zagrebu, a svrha joj je bila da se “književnici udruže i podupru te da bez obzira na političke smjerove unapređuju hrvatsku književnost”, “da zaštićuje interese i diže ugled književničkog staleža” te “potpomaže prave članove i njihovu siročad”.
Na osnivačkoj skupštini 22. IV. 1900. u nazočnosti 103 književnika za prvoga predsjednika izabran je Ivan Trnski. Godine 1906. počeo je izlaziti mjesečnik DHK-a Savremenik. Potkraj 1908. utemeljena je edicija Suvremeni hrvatski pisci. Vladinom naredbom od 1914. obustavljeno je djelovanje Društva zbog ratnoga stanja. Rad je obnovljen poslije rata.
Tijekom tridesetih godina prošloga stoljeća u DHK-u ojačava nacionalno shvaćanje djelatnosti Društva i zadataka književnosti. Godine 1945. Društvo je preimenovano u Društvo književnika Hrvatske (DKH), a iz njega su izbačeni književnici koji su javno djelovali u NDH te im je zabranjen rad i tiskanje djela. Plenum DKH-a prihvatio je 1967. jednoglasno Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, a tijekom Hrvatskoga proljeća Društvo je s Maticom hrvatskom otvoreno stalo na stranu nacionalnog pokreta. Osamdesetih godina, a osobito nakon posljednjega kongresa Saveza književnika Jugoslavije u Novom Sadu 1985., Društvo se aktivnije uključivalo u politički život, najčešće otvorenim pismima o zaštiti hrvatskoga jezika jezika i građanskih prava pojedinih pisaca. Godine 1990. vraćeno mu je izvorno ime. (Hina)
Photo: Sandra Simunovic/PIXSELL